Budući da je od mirne reintegracije prošlo ravno 20 godina (petina stoljeća), kriviti Srbe za ovakvu katastrofalnu situaciju bilo bi suludo čak i desničarima. Problem je, dakle, u ekonomiji i razvojnoj politici RH. I sada, sve što ljudi poput Penave i Josića imaju za predložiti kako bi se zaustavilo iseljavanje jesu: strane investicije! Ne znam jesu li Penava i Josić čuli za strane investitore u Slavoniji i Hrvatskoj: Leistritz, Lipovljani Lignum, Boxmark, Olimpias tekstil, Calzedonia, Spar, Kaufland i druge u čijim poduzećima je ili a) izbio štrajk radi „sjajnih“ uvjeta rada (Leistritz, Lipovljani Lignum) ili b) radnici piju tablete radi psihičkih i fizičkih oboljenja dok rade za crkavicu (Boxmark) ili c) fali toliko radnika da većinu radne snage čine studenti (trg. centri).

1. Radnički portal o Leistritzu.
2. Radnički portal o Lipovljani Lignum.
3. Radnički portal o Boxmarku.


Jedno retoričko pitanje: Je li spas za vukovarsku privredu, čime će se spriječiti daljnje iseljavanje, strani kapital koji će otvoriti tvornicu i zaposliti 500 ljudi na minimalac ili na 3200 kn?
Čini se da nekima još uvijek nije jasno da strani kapital u zemlje poput Hrvatske dolazi jer mu je to zona jeftine radne snage, jer računa da će iz takve zemlje isisati izrazito visoku stopu viška vrijednosti putem izrazito visokog stupnja eksploatacije radne snage. Kad bi Penava pred stranog investitora postavio zahtjeve da plaća mora biti u rangu realnih troškova života, da se mora potpisati Kolektivni ugovor, da ne smije biti prekovremenih sati, da se radnicima mora dozvoliti sloboda sindikalnog organiziranja, da se radnike ne smije držati na ugovoru na određeno dulje od 6 mjeseci itd., taj strani investitor bi odustao i pritom Penavu optužio da se petlja u svetost kapitalističkog privatnog vlasništva i „slobodan“ dogovor između poslodavca i radnika. Naravno, Penava takve zahtjeve ne bi ni postavio jer on nije radnički, nego HDZ-ovski gradonačelnik.
Drugo, ono što Penava, Josić i ostali koji lamentiraju o predratnom Vukovaru namjerno i svjesno zaboravljaju spomenuti jest činjenica da je tadašnji vukovarski privredni rast i stanje privrede bilo uvjetovano jednim glavnim čimbenikom- socijalističkim načinom proizvodnje, odnosno socijalističkom akumulacijom kapitala. To znači da sav novostvoreni višak vrijednosti kojeg su proizvodili radnici nije išao u džepove (domaćim ili stranim) privatnim vlasnicima koji su njime onda dalje spekulirali, dalje investirali da izrabljuju nekog novog, odnosno sebi kupovali jahte i vile, već se radnicima vraćao u obliku dostojanstvenih plaća, stanova, javnih bolnica, škola, vrtića i svega onoga što čovjeka zadržava da ostane u svom gradu, a ne da iz njega emigrira usred nezaposlenosti, niskih plaća, sve nedostupnijih zdravstvenih usluga, općenito sve težih uvjeta života i nemogućnosti podizanja obitelji.
Nakon završene srednje škole, mladost Vukovara danas masovno napušta grad i zemlju, kao i mladost Osijeka, Đakova, Slavonskog Broda, Siska, Karlovca, Varaždina, Koprivnice, Zagreba, Like, Istre, Primorja i Dalmacije.
Prema tome, ako zaista želite boljitak Vukovaru, prestanite cmizdriti i pisati apstraktne poruke, nego se uključite u političku borbu za jačanjem položaja radnika u čitavoj državi, s konačnim ciljem razvlaštenja kapitalističkih parazita odnosno ukidanja kapitalističkog poretka u Hrvatskoj. Bez toga neće biti nikakvog predratnog Vukovara, Osijeka, Broda, Koprivnice, Siska, Karlovca itd. Ta borba uključuje i odbacivanje nacionalizma, ideje koja radničku i narodnu borbu protiv izrabljivača nastoji preusmjeriti na borbu protiv pripadnika drugog naroda.

ZA RADNIÄŒKI VUKOVAR!


Luka Resanović iz radnicki.org