
Ostaci Industrijske Republike
Jednog dana, dok su Ä‘aci TehniÄke Å¡kole iz Užica iÅ¡li na blok nastavu po preduzećima, u krugu Prvog Partizana, naiÅ¡li su na jednu pustu zgradu, kao iz horor filma: na toj zgradi je pisalo FASAU. Po povratku iz Auto Ventila PP, pitali su profesorku koja je vodila Å¡ta je bilo u toj zgradi. Profesorka je odgovorila: "Vidite deco, ovo vam je bila fabrika u kojoj su se proizvodile slavine kvalitetne kao italijanske, preduzeće je propalo 90-ih i sad je ostala samo ta zgrada."
Danas ni ta zgrada ne postoji — sruÅ¡ili su je da bi napravili tržni centar. Jedan od nekadaÅ¡njih ponosa industrije u Užicu odavno viÅ¡e ne postoji. I nije to jedina fabrika koja je uniÅ¡tena, uniÅ¡tena je i nadaleko poznata Cveta Dabić, poznata po proizvodnji peÅ¡kira – fabrika jeste pravila ekoloÅ¡ke probleme ali je mogla da se modernizuje kao i mnoge druge. Ta ista fabrika, koja je prodata za manju vrednost nego Å¡to je vrednost samo jedne maÅ¡ine koju je imala, dovoljno govori o pljaÄki svega Å¡to je narod stvorio: na krovu te fabrike niÄe bagrem, dok se u nekim delovima krov i sruÅ¡io. Na ulazu u grad, kad se kreće iz pravca Sevojna, takoÄ‘er vas doÄekuje propala Kožara, pravo mesto za horor film da se snimi. Zanimljivo je da Prvi Partizan, fabrika koja je druga po distribuciji municijom u SAD-u, posluje u minusu.
Poslednje Å¡to je gradonaÄelnik Užica sveÄano otvorio je lift na plaži.
Giganti su propadali, a koliko je tek preduzeća propalo da i nismo svesni? Primer planskog uniÅ¡tavanja koji nastavlja ovaj rastužujući popis je i Zastava Automobili, fabrika koja je izvozila automobile na tržiÅ¡te SAD-a i koja je preuzeta od strane FIAT-a, no ne zajedno sa njenim dugovima. Zastava je imala viÅ¡e prototipova vozila koji nikada nisu ugledali svetlost dana, izmeÄ‘u ostalog i elektriÄni automobil. U dobu kada elektricni automobili lagano ali sigurno osvajaju tržiÅ¡te, projekat koji je mogao i da spase i da ojaÄa Zastavu nije video ikakvu proizvodnju.
UniÅ¡tavanje privrede se dalje nastavlja sa primerima Elektronske industrije NiÅ¡ i fabrike Sever Subotica. Prva bi svojevremeno mogla da bude nosilac elektronskog razvoja u Srbiji i bivÅ¡oj Jugoslaviji: EI NiÅ¡ je pravio i raÄunare tokom 80-ih godina, a danas je u steÄaju. Fabrika Sever Subotica je funkcionisala dobro Äak i za vreme sankcija, te je posle demokratizacije prodata italijanskoj firmi isto kao i prije navedena Zastava.
Domaće fabrike koje su mogle uz saradnju sa inostranim da izbiju na svetsko tržiÅ¡te su gaÅ¡ene i uniÅ¡tavane, no situacija nije niÅ¡ta bolja ni u Hrvatskoj, Sloveniji ili Bosni, kao ni u drugim delovima bivÅ¡e SFRJ. Izgleda da je sva borba naÅ¡ih naroda za jaku zemlju i bolju budućnost postala uzaludna 90-ih posle krvavih ratova koji su ugasili fabrike kao Soko iz Mostara, koji su spreÄili razvoj Äura Äakovića iz Slavonskog Broda i koji su na ivicu opstanka doveli Prvu Petoljetku iz Trstenika, koju su radnici uspeli da oporave i da ponovo vrate na svetsko tržiÅ¡te kad su preuzeli voÄ‘stvo iste, te sada — iako viÅ¡e ne rade delove za Boing — rade hidrauliku za ruske i beloruske firme.
Jedino reÅ¡enje je da naÅ¡i radnici preuzmu fabrike, od stranih investitora se ne može niÅ¡ta dobro oÄekivati jer su tu samo za vlastiti profit — pogotovo sluÄaj sa FIAT-om – a da posle nekog vremena ostave radnike na ulici kao Å¡to se i viÅ¡e puta deÅ¡avalo.